Energetska zajednica je oblik u kojem više krajnjih kupaca zajedno proizvodi i dijeli električnu energiju — tipično jedna elektrana na zajedničkom krovu ili zemljištu, a proizvodnja se raspodjeljuje na članove po dogovorenim udjelima. U propisima se pojavljuje i pojam prosumera koji djeluju zajednički.
Zašto je to zanimljivo
- Jedna veća elektrana košta manje po kilovatu nego pet malih — fiksni troškovi se dijele.
- Profili potrošnje se dopunjuju: neko je kod kuće danju, neko uveče, pa se više proizvodnje potroši na licu mjesta.
- Otvara solar onima koji nemaju vlastiti krov — stanarima i zakupcima.
Gdje zapinje
Najveća prepreka u praksi nije tehnička nego vlasnička. Krov zgrade je zajednički dio i za elektranu treba saglasnost etažnih vlasnika, a s njom i dogovor o tome ko plaća, ko održava i šta se dešava kada se stan proda. To su pitanja iz stambenog prava, ne iz energetike, i rješavaju se prije nego što se pozove izvođač.
Okvir za energetske zajednice u BiH još se razvija i razlikuje se između entiteta. Prije nego što uložite u zajednički projekat, provjerite kod svog distributera i snabdjevača kako se u vašem području tretira raspodjela proizvodnje na više mjernih mjesta — o tome ovisi cijeli račun.
Realnije alternative danas
- Zajednička elektrana za zajedničku potrošnju zgrade — rasvjeta, lift, pumpe. Jedno mjerno mjesto, bez raspodjele, i najbrži put do odobrenja.
- Elektrana na krovu poslovnog objekta u kojem više firmi ima zaseban priključak — pravno jednostavnije nego stambena zgrada.
- Balkonski sistem za pojedinačno domaćinstvo, gdje zajednička elektrana nije opcija.